MPLAN    Djelatnosti    Pasivne i niskoenergetske kuće
Pasivne i niskoenergetske kuće
 

Pasivna kuća je energetski štedljiv objekt kod kojeg je stambena ugodnost osigurana bez uobičajenih sustava grijanja i hlađenja. Izgledom se pasivna kuća uglavnom ne razlikuje od klasično građene kuće. Riječ je o maksimalno izoliranom objektu koji toplinsku energiju za grijanje dobiva iz toplinskih dobitaka nastalih u samom objektu (toplina tijela, toplina iz kućanskih aparata, toplina koja nastaje kuhanjem) i vanjskih toplinskih dobitaka (sunčeva energija, geotermalna energija, energija vode i vjetra).

Prema međunarodnom dogovoru, godišnja potrebna toplina za grijanje pasivne kuće može biti najviše 15 kWh/m2 prostora, a većina kuća starije klasične gradnje troši i više od 150 kWh/m2. Toplina potrebna za grijanje prostora dovodi se putem uređaja za prozračivanje koji istodobno osigurava i vraćanje topline i istrošenoga zraka. Zajednička je potrošnja primarne energije najviše 120 kWh (m2a). Primarna energija je zbroj sveukupno potrebne energije za funkcioniranje zgrade odnosno uključuje i obnovljive i neobnovljive izvore energije. 

Niskoenergetska kuća troši manje energije od klasično građene kuće, ali više od pasivne kuće. Energetska svojstva niskoenergetske zgrade otprilike su dvostruko bolja od minimalnih zahtjeva. Niskoenergetska kuća je objekt s godišnjom potrebnom toplinom za grijanje (energetski broj) između 25 i 50 kWh/(m2a), a najmanje 15 kWh/(m2a). Što je niži energetski broj, to je bolja toplinska zaštita zgrade. Za postizanje niskih energetskih brojki potreban je dobro izoliran i zrakonepropustan plašt objekta te ostakljivanje toplinsko izolacijskim staklom. U niskoenergetskoj kući potrebni su tradicionalan sustav grijanja i grijaća tijela. Svjež zrak (ulazni zrak, tj. dovedeni zrak) u kuću se dovodi prisilno – po unutarnjem razvodnom sustavu. Iskorišteni zrak (odlazni zrak, tj. odvođeni zrak) iz kuće se isisava bez iskorištavanja njegove topline. Niskoenergetska kuća/stan može se uz dodatne investicije (ventilacijski sustav za recirkulaciju zraka i dodatnu toplinsku izolaciju, fotonaponske ćelije i dr.) pretvoriti u tzv. „pasivnu“ ili „jednolitarsku“ kuću koja za grijanje/hlađenje troši svega 15 kWh/m2/godišnje ili 1 litru loživog ulja/m2godišnje.

Planirate li izgradnju obiteljske kuće, promislite i o mogućnosti gradnje pasivne odnosno niskoenergetske kuće.

Inicijalno, trošak gradnje po m2 viši je za oko 5-12 posto u niskoenergetskom standardu te za oko 15-22 posto u pasivnom standardu u odnosu na klasičnu gradnju, no na dulji rok isplati se tijekom tri do pet godina za niskoenergetsku gradnju odnosno 12 do 17 godina za pasivnu gradnju.

Gradnja kuće u niskoenergetskom standardu neznatno je skuplja, ima male energetske gubitke te znatno smanjene troškove za energente.

Pasivna gradnja skuplja je od klasične zbog povećanih izolacijskih i instalaterskih zahtjeva, ima zanemarive energetske gubitke i vrlo male troškove energenata, ali zahtijeva povećanu disciplinu u trošenju. 

 
 
 
 
 
   Povratak na djelatnosti